Tristan je u sklonište stigao na samom rubu života, izgladnio do kosti i iscrpljen od svega što je prošao. Njegova prošlost je teška i tužna, ali ono zaista zadivljuje je činjenica da unatoč svemu, nije izgubio vjeru u ljude. Tristan obožava ljude svih uzrasta i ne propušta priliku za maženje. Čim mu priđete, nježno će gurati svoju veliku glavu u vaše ruke, tražeći dodir i pažnju koju toliko voli. Poznat po svom impresivnom bijelom krznu, mnogi ga nazivaju Snow. Voli igračke, društvo i male trenutke sreće koje danas napokon ima priliku doživjeti. A možda najdirljiviji dio njegove priče je način na koji reagira na obrok. Svaki put kad dobije svoju zdjelicu hrane, Tristan se iskreno veseli kao da još uvijek ne može vjerovati da je ta hrana zaista za njega. Svaki obrok za njega znači sigurnost, ljubav i novi početak. Nakon svega što je prošao, Tristan zaslužuje dom u kojem više nikada neće osjetiti glad, strah ni samoću.